Ima li mjesta ženama na kreativnim pozicijama?

Debata o rodnoj ravnopravnosti nije gotova

Prošlog mjeseca kroz većinu strukovnih medijskih kanala prošla je vijest o suspenziji Kevina Robertsa zbog izjava o rodnoj ravnopravnosti u oglašavačkoj struci u intervjuu za Business Insider 29. srpnja. Njegov intervju je izazvao mnoge reakcije na društvenim medijima od osoba koje su njegove izjave interpretirale kao seksističke i mizogine.

Sumirajmo neke od objava koje su bile problematične:

Debata (o rodnoj jednakosti) je je*eno gotova.
Žene za razliku od muškaraca, koji imaju vertikalne ambicije, imaju intrinzičnu cirkularnu ambiciju da budu sretne.
Mislim da Cindy Gallop (konzultantica i aktivistica koja pokušava ukazati na rodne nejednakosti unutar struke) ima nekih vlastitih problema, puno toga izmišlja kako bi sebi stvorila ugled i dobila aplauz.
Mi u Saatchi&Saatchi nemamo problema sa seksualnom diskriminacijom.
Sada ću istim redom pokušati objasniti zašto su predstavnici agencije Saatchi&Saatchi i Publicis grupe reagirali unutar 24 sata i suspendirali Kevina koji je nekoliko dana poslije podnio ostavku:

Inicijativa 3% je uočila kako istraživanje iz 2008. godine ukazuje na to da, iako je broj žena unutar oglašavanja gotovo jednak broju muškaraca, njihov omjer se kod pozicija moći znatno razlikuje. Tako broj žena na menadžerskim pozicijama, poput kreativnih direktorica ili art direktorica, iznosi tek 3.6%, odnosno 9.6%. Ukratko, to bi značilo da debata nije gotova i da žene i dalje imaju problema s dolaskom na mjesta s kojih mogu plasirati svoj rad u javnost. Ovo predstavlja problem za cijelu oglašavačku industriju, jer u istom istraživanju možemo naći podatak kako žene kontroliraju više od 70% kupovne moći, a 91% ih osjeća kako ih oglašavačka industrija ne razumije. Sjetimo se Saponia debakla. S druge strane, važno je spomenuti kako je istraživanje iz 2014. Inicijative 3% pokazalo kako je došlo do rasta udjela žena na poziciji kreativnih direktorica, te je ono 2013. iznosilo 11.5%, što je nevjerojatni skok od 319%. Upravo zato je bitno da debata i dalje gori, da pričamo o tome, da razmjenjujemo informacije i educiramo se.
Iz ove gotovo dualističko-filozofske izjave da se iščitati da Robert smatra kako ženama nije bitan dolazak na pozicije, već sreća. Zanimljiva je ta opozicija muške želje za uspjehom i ženine za srećom. Nina Power u svom članku primjećuje kako je Robertsova definicija uspjeha uska definicija koja se uklapa u kapitalistički sistem, a to je moć i dominacija nad drugima. Tom hladnom sistemu moći u opoziciju se stavlja suosjećanje i emotivnost koji su se kroz povijest pripisivali ženama.
Izjava o Cindy Gallop je samo dokaz koliko Kevin Roberts neozbiljno shvaća žene u struci, unatoč činjenici da je Cindy jedna od žena s najviše staža u oglašavačkoj industriji i ima dubinski uvid u struku iz perspektive žene. Ne zaboravimo da je Cindy presjedala odborom Bartle Bogle Hegarty u SAD-u i da joj je 2003. dodijeljena nagrada za ženu godine u oglašavanju. Ona je ujedno i pokretačica više manjih platformi poput IfWeRanTheWorld i MakeLoveNotPorn i TED predavačica. Dakle, njezin kredibilitet i poznatost već su odavno uspostavljeni, a potreba za instant slavom daleko je od njenih ciljeva i želja.
To što g. Roberts osobno nije čuo za nekakav problem, ne znači da problema nema. Uostalom, on koji je bio na najvišim pozicijama moći ne zna u kakvoj su situaciji žene na nižim pozicijama od njega. Uzimajući u obzir nizak postotak žena na visokim pozicijama, činjenica je da žene uglavnom ne dobivaju mentorstvo od drugih žena, već se moraju prilagoditi svojim muškim mentorima i njihovim razmišljanjima, odatle je proizašao i Lean-in program koji se konformira sa sistemom umjesto kritičkim razmišljanjem o njegovoj promjeni. Druga stvar je manjak vidljivosti žena na poziciji poput kreativnih direktorica, što odaje dojam da je to a mans world i da nikad nećemo moći biti djelom njega. Zadnje, ne zaboravimo da su žene obeshrabrene i majčinstvom, gdje gube dragocjenih godinu dana ili više, što u odnosu na njihove muške kolege na istim pozicijama može značiti zaostatak u napredovanju.
Iako je Kevin Roberts suspendiran, te je dao otkaz zbog pritiska grupe, to ne znači da je nešto postignuto, jer on u svojim izjavama ne vidi ništo problematično, pogotovo ako se pročita njegova isprika u kojoj opravdava svoje izjave kao jednostavnu grešku u komunikaciji. Roberts također nije ni prvi niti jedini koji se usudio izreći ovakve stavove, što vidimo u gotovo simpatičnom slučaju Tima Hunta koji je za svoje kolegice znanstvenice izjavio kako se rasplaču ako ih se kritizira te se lako zaljubljuju u svoje muške kolege.

Ono što će riješiti ovaj problem nije davanje otkaza Robertsima ovoga svijeta onda kad problem iznjedri na površinu. Više je načina na koji možemo utjecati na bolje pozicioniranje žena unutar oglašavanja.

Vratimo se na informaciju iz istraživanja gdje 91% žena smatra da ih oglašavačka industrija ne shvaća. Zašto ne bismo prenjeli ovu informaciju našim kolegama iz kreativnog odjela, pa će možda sljedeći put kad rade kampanju ciljanu ženama kreativu predati upravo ženi? Imamo mogućnost i dublje edukacije, organiziranja radionica na razini tvrtki i varijantu ženske samoorganizacije u pokret sličan onom Inicijative 3% koji radi na ovakvim problemima preko konferencija, osvještavanja javnosti, ali i državnih tijela i radnih grupa. Dosadašnje rasprave zasigurno su pridonjele povećanju broja kreativki u oglašivačkoj industriji, ali na tome ne smijemo stati.

Lajkaš? Šeraj!

Share on facebook
Share on twitter
Share on linkedin
Share on whatsapp
Share on email
Close Menu